Obline

Reči dana: Ne traći svoje vreme. (Džoni Štulić, „Obrati pažnju na poslednju stvar“.)

Ustao oko osam u tiho i maglovito božićno jutro. Skuvao kafu, seo za sto u trpezariji, pio kafu i gledao napolju krovove  u magli.

Seo za radni sto, uključio komp i otišao na Fejsbuk. U prozoru za čet, zeleni kružić kraj Milenine ikonice ukazivao da je Milena onlajn. Šta će ona na Fejsu ovako rano? Nije valjda opet zapala u neke ljubavne probleme?

Pustio sam joj poruku na čet. Poželeo joj srećan Božić, pitao je što je budna ovako rano. Da bi ispekla pogaču, rekla je. Sada se prejela pogače, spava joj se i baš je pošla da legne. Jedi, Mila, rekoh joj, ne treba da te peče savest. Ne peče je savest, rekla je, ionako nije baš ješna u poslednje vreme. Još malo smo četovali, a onda je Milena otišla da legne. Nadam se da je mirno spavala i da nije brinula što se prejela. Nema razloga, zaista: lepo zaobljena žena je praznik za oči.

Tokom prepodneva primio par božićnih čestitki putem SMS-a. Jedna od čestitki bila je vrlo duga i detaljna, i rimovana, i imala je preko 200 karaktera. Nije bilo potrebe da toliko kucaju. Umesto 200 karaktera (u kojima se pominju Hrist, sveto drvo, Bog itd.), bilo je dovoljno: Srećan Božić, D. — Nisam znao ko mi je poslao dugački SMS; broj sa koga je SMS poslat nemam memorisan u adresaru. Poslao sam odgovor pošiljaocu. Zahvalio mu na čestitki, izvinio mu se što ne znam ko je, poželeo mu srećan Božić i svako dobro u 2014.

Magla se razišla oko podne pa sam izašao da prošetam. Nisam pogrešio. Prijatna šetnja po svežem i sunčanom danu. Nije bilo ljudi na ulicama. Mislim, bilo ih je, ali kao da ih nije bilo.

Stvar dana: Afghan Whigs – Turn On The Water

Popodne i veče protekli u kuckanju muzike i slušanju bloga. Ne, ipak obrnuto.

Oko devet uveče izašao na terasu da se proluftiram. Naslonio se na ogradu, bacio pogled. Vrlo maglovita noć, nisu se videle zvezde. Vratio sam se u sobu.

Sedeo u stanu i dopisivao se putem mejla sa X. Slabo je spavala noćas, zbog petardi. Pred kraj razgovora pričali smo o mojoj veštini muvanja riba. Tim povodom poslao sam joj fotku/strip Badža muva ribe, iz fanzina Decedebilitat, koji je izlazio krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Voleo sam da čitam Decedebilitat, bilo je tu fenomenalnih i presmešnih stvari.

Fotka dana: Badža muva ribe. 

Badza muva ribe

10 mišljenja na „Obline

  1. Na svašta ljudi (a naročito žene među ljudima) mogu da se naprave insistirajući na što manjoj kilaži.

    Ne mogu da kažem da mi uvek prija, ali mnogo volim kad mi stigne sms sa broja koji ne mogu da odredim čiji je, pa onda sednem, prst na čelo i pokuša(va)m. Ponekad mi i pođe za rukom. A ponekad kapituliram i ide sms-back….

    Sviđa mi se

    • Sizife, brate, slažem se – žene su čudne, ali šta bi mi bez njih… 😀

      Meni su najsimpatičniji SMS-ovi sa nepoznatim pošiljaocem, koji su mi upućeni GREŠKOM. Tako mi jednom prilikom od jedne meni nepoznate Tamare stigao SMS (očito greškom upućen meni) koji je glasio otprilike ovako: „Branko, da li bi mogli da pomerimo viđanje na 20h?“. Iako nisam Branko i SMS mi stigao greškom, bilo mi žao da Tamara pomisli da je Branko kulira jer joj ne odgovara, pa sam joj poslao SMS: „Tamara, poslala si SMS na pogrešan broj, ovde nema Branka.“ Nadam se da sam joj pomogao.

      Sviđa mi se

  2. Jedna od privilegija biti ovde gde jesam je neverovatno široko zvezdano nebo. Ljudi slabo, sa maglom i bez nje. I to muvanje…nešto zipovano u poslednje vreme, sve neke prečice i 404 not found. Ali ne bi trebalo gubiti nadu, sa viškom i bez, žensko je..žensko 🙂

    Sviđa mi se

    • Blagiš tebi za zvezdano nebo, tu gde si. Ovde gde sam ja sinoć bilo takvo, na povratku iz šetnje. A što se tiče muvanja… To je čini se postala prava nauka, naći put do nečijeg srca, igra nerava u kojoj ponekad nije lako snaći se.
      A žena je žena je žena, što bi rekla Gertruda Štajn. Tu nema spora 🙂

      Sviđa mi se

Leave a reply to Oloriel Odustani od odgovora